U svijetu u kojem sve neprestano govori — sastanci, inboxi, edukacije — tišina je postala rijetkost. A s njom nestaje i emocionalna istina. U organizacijskoj psihologiji, tišina nije samo pauza — ona je snažan signal. Predstavlja prisutnost, razmišljanje, emocionalnu dubinu. Ipak, često je se bojimo. Postavimo pitanje i sami na njega brzo odgovorimo, samo da izbjegnemo neugodu praznine. A što ako je upravo ta praznina ulaz u nešto dublje? Nedavna istraživanja (Asselineau et al., 2024) pokazuju da tišina smanjuje stres i potiče emocionalnu regulaciju. Svjesna tišina stvara prostor za disanje, refleksiju, za stvarnu prisutnost. No, nije svaka tišina ista.
- Organizacijska tišina događa se kad kultura obeshrabruje izražavanje mišljenja.
- Tišina zaposlenika je izbor pojedinca da nešto prešuti.
Kada je tišina nametnuta, vodi do isključenosti i emocionalnog umora. Ali kada je tišina svjesno odabrana, ona postaje alat — način za usporavanje, promišljanje i povezivanje sa sobom i drugima.
Tišina i intuicija: Slušanje onoga što riječi ne mogu reći
S neurološkog aspekta, tišina pomiče mozak iz reakcije u refleksiju. Upravo između pitanja i odgovora, između impulsa i izražavanja, rađa se uvid. No zašto onda bježimo od tišine? Jer nismo učeni kako biti s njom. Prije nego što ju možemo omogućiti drugima, trebamo naučiti sjediti s tišinom u sebi. Kako ti osjećaš tišinu? Što se događa kad ne požuriš odgovoriti? Kada samo... ostaneš?Tišina nije odsutnost. Ona je najdublja prisutnost. Kao što pokazuju istraživanja (Jia & Cheng, 2020), neverbalni signali poput disanja, pogleda i držanja tijela mogu stvoriti emocionalnu sigurnost — tišina može reći: "Vidim te. Važan si."
Vizualni jezik: Kada slike govore ono što riječi ne mogu
Kada riječi zakažu, slike preuzimaju. Neuroznanost pokazuje da mozak procesira slike brže i dublje nego riječi (Thorpe et al., 1996). Slika ne prolazi kroz racionalni filter — ona ide ravno u osjećaje. Ponekad jednostavno pitanje "Kako si?" dobiva novu dimenziju kad osoba izabere fotografiju koja to prikazuje. Možda odabere napuknutu šalicu, maglovitu šumu ili praznu klupu. Odgovor više nije "dobro sam" — nego postaje prava priča. Vizualne metafore omogućuju timovima da izraze kompleksne emocije na siguran način, bez prevelike izloženosti. One olakšavaju razgovore o suradnji, promjenama, izazovima.
Kroz slike:
- svi mogu sudjelovati,
- svi mogu izraziti nešto što možda ne znaju reći riječima,
- svi mogu osjetiti pripadnost razgovoru.
Prvi koraci prema novom jeziku
Učenje tišine i vizualnog jezika na početku može djelovati neobično. Većina nas naučila je brzo reagirati, objašnjavati, biti "na visini zadatka." Ali ova praksa traži nešto drugo — osjećanje prije nego što progovorimo. Malim koracima možemo stvarati prostor:
- Umjesto brzog dodatnog pitanja, zadržimo tišinu još trenutak.
- Umjesto "Kako si?", ponudimo sliku i pitamo "Koja slika danas opisuje kako si?"
- Umjesto zahtjeva za odgovorom, pozovemo na metaforu: "Na što ti ova situacija sliči?"
Takvi trenuci otvaraju prostor za uvid. Za stvarno slušanje. Za dublje povezivanje.
Ako te ovo inspirira, možeš ovakav način rada iskusiti kroz radionice koje vodim:
- Organizacijska kultura i team bonding: Gradimo povjerenje kroz slike, riječi, pitanja, metafore.
- Postavljanje ciljeva i revizija ostvarenja: Kroz vizualne alate i metafore redefiniramo osobne i timske ciljeve.
- Train the Trainer radionice: Kako koristiti Points of You® za vođenje godišnjih razgovora, davanje povratnih informacija i coaching pristup u komunikaciji s djelatnicima.
- Ice breaker radionice: Kako na jednostavan i kreativan način otvoriti prostor za otvoreniju komunikaciju i emocionalnu sigurnost u timu.
Ako želiš saznati više ili dogovoriti radionicu za svoj tim, javi mi se na www.mentalnaagilnost.com/contact
Prije nego što klikneš dalje...
Zatvori oči.
Udahni.
Dopusti tišini da te na trenutak zadrži.
Reference
- Asselineau, A., Grolleau, G., & Mzoughi, N. (2024). Quiet environments and the intentional practice of silence: Toward a new perspective in the analysis of silence in organizations. Industrial and Organizational Psychology.
- Barner, R. (2008). The dark tower: Using visual metaphors to facilitate emotional expression during organizational change. Journal of Organizational Change Management.
- Cain, S. (2012). Quiet: The Power of Introverts in a World That Can't Stop Talking. Crown Publishing Group.
- Gendlin, E. T. (1981). Focusing. Bantam Books.
- Jia, M. (2013). Emotion and Communication Behaviors in the Workplace: Supervisor Nonverbal Immediacy, Employee's Emotional Experience, and Their Communication Motives. Doctoral Dissertation.
- Jia, M., & Cheng, J. (2020). Emotional Experiences in the Workplace: Biological Sex, Supervisor Nonverbal Behaviors, and Subordinate Susceptibility to Emotional Contagion.
Psychological Reports. - Kim, H. S., & Wang, J. (2024). Silence in the workplace: what do we know from research? European Journal of Training and Development.
- Lakoff, G., & Johnson, M. (1980). Metaphors We Live By. University of Chicago Press.
- Paivio, A. (1971). Imagery and Verbal Processes. Holt, Rinehart and Winston.
- Thorpe, S., Fize, D., & Marlot, C. (1996). Speed of processing in the human visual system. Nature, 381(6582), 520–522.
- Potter, M. C. (2014). Detecting meaning in RSVP at 13 ms per picture. Attention, Perception, & Psychophysics, 76(2), 270–279.
- Öhman, A. (2005). The role of the amygdala in human fear: automatic detection of threat. Psychoneuroendocrinology, 30(10), 953–958.
- Erdös, T. (2021). Coaching Presence: Understanding the Power of the Non-Verbal Relationship. Independently published.
- Saggese, D. (2023). Beyond Words: Neuroscientific and Multifaceted World of Non-Verbal Communication in Modern Society.
Izvor: Points of You Ltd